“Voleo bih da znam zašto se Božanska Iskra, u stvari, otelotvoruje.”
“Da bi Ti spoznao Sebe, spoznao svoju Jedinstvenost u Svejedinstvu.”
Vođen ovom neverovatnom besedom, Andrejev um je kao privucen nekim magnetom krenuo natrag u prošlost. Vraćajući se u detinjstvo sve do doba embriona, prolazio je brzo, kao u fleševima, kroz slike mladosti. Nametalo se uvek isto pitanje: Bože, zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Prošlost se iz skladišta grešaka pretvorila u izvor bogatih iskustava. Njegova jedinstvena prošlost činila ga je jedinstvenim. Plativši sve što je moralo da se plati, dobio je ono što je bilo neminovno da dobije – iskustva, oplemenjena saznanjima, koja će dalje uticati na njegovu budućnost i formirati je.